ROGLJEVAČKE PIVNICEBez obzira da li ćete reći Rogljevačke ili Rogljevske, pivnice ili pimnice, dileme nema, reč je o selu boga Bahusa u Negotinskoj krajini. Mi ćemo ih zvati Rogljevačke pivnice, kako piše i u brošurama nacionalne turističke organizacije. Negotinska krajina je, pored Metohije i Župe aleksandrovačke, vinogradarski kraj u kome su još u 19. Veku, nadomak vinograda podizane kuće od kamena, gde će vino da odmara, a u kojima su se vinari zadržavali tek koliko je trebalo da od grožđa nastane vino. A da bi vino bilo dobro, trebalo je da se obezbedi pet uslova: da bude odvojeno od potoka, ljudi, stoke i đubrišta i da uživa u udobnom smeštaju, miru i tišini. Negotinska krajina je ravnica u istočnoj Srbiji okružena planinama Miroč, Crni Vrh i Deli Jovan, sa jedne i rekama Dunav i Timok, sa druge strane. Ima klimu kao stvorenu za gajenje vinove loze i grožđa punog šećera, ali i dovoljne kiselosti da vino bude vrlo kvalitetno. Gotovo na samom ulazu u Rogljevačke pivnice, nalazi se bunar i saborištu, mesto gde su se meštani okupljali za slavu sela, gde su putnici mogli da zastanu i predahnu. O tome svedoče i reči uklesane u mermeru: Putniče, u ovim žarkim danima, odmori se u hladovini, ma koje vere bio. |
IstorijatU vreme boravka Rimljana na ovim prostorima, Rimski car Domecijan ( 81-96 ), da bi zaštitio i ojačao Rimsku poljoprivredu ( vinarstvo ) zabranio je gajenje vinove loze u provincijama, i uveo embargo 200 godina, do vladavine Marka Aurelija ( 276-282 ), koji je dozvolio saĎenje vinove loze u provincijama. Za vreme Turaka, Turci su iz ekonomskih razloga dozvolili proizvodnju vina, i obnovili zasade vinove loze. Tada su se i pojavile nove sorte, poput Adakalka i Sultanija. Mnogobrojni arheološki izvori ukazuju na činjenicu da se vinova loza gajila u srednjoj Aziji, Siriji, Mesopotamiji i Egiptu, još pet do šest hiljada godina pre nove ere. Zatim unazad, pre tri hiljade godina, vinarstvom su se bavili Grčki narodi.Razvoj vinogradarstva i vinarstvaVinogradarstvo i vinarstvo u Negotinskoj krajini vazda su kroz vekove predstavljali glavni izvor prihoda. Vinogradarstvom i proizvodnjom vina od XIX veka bavili su se skoro svi stanovnici u krajni. Kupovali su zemlju tamo gde su uslovi pogodni, i sadili su svoje vinograde, i gradili svoje vinarske objekte ( pivnice ) u kojima su preraĎivali groţĎe, i pravili vino. Razvoj gledan kroz prohujale vekove, imao je svoje ubrzane tokove razvoja i unapreĎivanja. Usled velikih ratova koji su na našim prostorima bili česti, vinogradarstvo se često nalazilo u stagnaciji. Pri završetku ratnih drama su se ponovo obnavljali, i negovali stari, zapušteni zasadi, sadnjom novih. Uporedo sa razvojem vinogradarstva, razvijala se i unapređivala vinarska proizvodnja |
|